Prekidi stvarnosti
Jedna stvar mi je godinama smetala kada bih se vraćao sa puta. Počeo sam da štopujem vreme od sletanja na Surčin do trenutka kada bi neko iskrivljeno lice divljački trubilo, preprečilo trotoar samo da kupi svoju pašteticu sa sirom, zagradilo prilaz zgradi… Koliko je vremena potrebno da se iz normalnosti ubacim u divljački mod življenja u ovom gradu? Setim se ljubaznih, ponekad i previše, ljudi iz čijih sam se gradova vratio i razmišljam ko je zapatio…